Što su indeksi?
Poglavlje 1: Uvod
Često ćete čuti za burzovne indekse na televiziji ili na financijskim stranicama novina. Pa što su – i zašto su važni?
Koliko ste puta čuli stručnjake kako spominju FTSE 100, S&P 500, Dow Jones industrijski prosjek, Hang Seng, DAX, CAC ili Euronext i druge indekse?
Razlog što se tako često spominju je to što djeluju kao indikatori niza važnih stvari. To uključuje (između ostaloga):
- Povjerenje u burzu
- Povjerenje u poslovanje
- Zdravlje ekonomije
- Zdravlje ulaganja u udjele i dionice.
Osnovno je obrazloženje da ako postoji povjerenje, ulagači (poput mirovinskih fondova, osiguravajućih kompanija, investicijskih fondova i privatnih ulagača) će kupovati dionice, a ukupne će cijene na burzi dionica rasti.
Ako nemaju povjerenja, cijene će padati – jer će ulagači prodavati svoje dionice ili zadržati gotovinu i uložiti u nešto drugo.
To je točno - no to je ujedno i pojednostavljeno objašnjenje indeksa. U stvarnosti će niz drugih čimbenika utjecati na ponašanje burze dionica - primjerice promjene kamatnih stopa, nacionalni proračuni, politička događanja, objave o učinkovitosti trgovine i ekonomije, i tako dalje. A zašto je tako teško znati u kojem će smjeru „tržište“ sljedeće otići?
Poglavlje 2: Kako nastaju indeksi?
Indeksi se oblikuju odabirom grupe tvrtki čije dionice kotiraju na javnoj burzi dionica.
Tako se primjerice FTSE 100 dobiva iz 100 najvećih tvrtki na Londonskoj burzi dionica, mjereno prema tržišnoj kapitalizaciji („tržišna vrijednost“). Dakle, broj dionica koje su tvrtke izdale pomnožen s cijenom tih dionica.
Ove se velike tvrtke također nazivaju „blue chip“ tvrtke. Razina indeksa se izračunava odražavajući promjene cijena u nizu točaka i izražava se kao postotak.
Ostali indeksi koriste sličan pristup. S&P 500 uključuje 500 najvećih tvrtki koje kotiraju na Njujorškoj burzi dionica ili na NASDAQ. Dow Jones industrijski prosjek („Dow“) temelji se na 30 najvećih tvrtki s istih burzi.
Tvrtke ulaze ili ispadaju iz indeksa kako se njihova tržišna vrijednost povećava ili smanjuje. Tvrtke koje čine indeks se povremeno revidiraju kako bi se osiguralo da su se kvalificirale za uključenje u indeks. Ne zaboravite da Londonska burza dionica ima indekse i za manje tvrtke, kao što su FTSE 250 ili FTSE 350. Oni se izračunavaju na sličan način.
Poglavlje 3: Kako ulagati?
Kad ulagač želi uložiti u indeks, može kupiti dio („pratećeg“) fonda koji drži iste dionice razmjerno načinu na koji se računa indeks.
Investicijski fondovi, uključujući uzajamne fondove, upravljaju ovim procesom i ulažu u korist svojih ulagača. Oni također uzimaju dividende isplaćene po dionicama za ulagače i raspodjeljuju ih (ili dalje ulažu). A za ovo mogu naplatiti naknadu.
Sve popularniji oblik ulaganja u robu su fondovi koji kotiraju na burzama dionica (ETF). Naknade koje naplaćuju upravitelji ETF-a su manje, a proces njihove kupnje ili prodaje je puno jednostavniji i brži.
Postoji niz derivativnih proizvoda koji se „izvode“ iz indeksa – te možete kupiti opcije ili ugovore o ročnicama na indeksima burzi dionica, kao što su FTSE 100 ili S&P 500. U principu postoje alati kojima se može štititi od fluktuacija u razini indeksa ili kladiti na njihov pad ili porast, ovisno o tome što želite postići svojim ulaganjem.
