Što je IPO?

Poglavlje 1: Uvod

IIPO je kad tvrtka po prvi put nudi dionice (ili „pluta“) javnosti na burzi dionica. To je skraćenica za „Initial Public Offering“ (inicijalna javna ponuda), no često ćete čuti da tvrtka „izlazi u javnost“.

O kojim burzama govorimo? One mogu uključivati Londonsku burzu, Njujoršku burzu, Euronext, Hongkonšku ili Šangajsku burzu (a postoje i mnoge druge). No, osim ako se radi o velikoj tvrtki, to će najvjerojatnije biti burza specijalizirana za manje tvrtke, poput Londonskog investicijskog tržišta (AIM).

Poglavlje 2: Zašto IPO?

Niz je razloga. Najveći je jednostavno prikupljanje dodatnog kapitala izdavanjem dionica javnosti. Obično je to gorivo za širenje – kroz gradnju postojećeg poslovanja ili stjecanje novih.

No tu su i drugi razlozi. Jedan je širenje rizika vlastitog poslovanja na veći broj ulagača, dalje od samih osnivača i inicijalnih pokretača.

Drugi bi mogao biti da rani ulagači u dionice žele istupiti uz naplatu. Recimo da je privatna kapitalna tvrtka uložila u posao, ali sad želi unovčiti svoje poslovanje; to može učiniti kroz IPO. To je uredan način za istupanje iz posla.

Poglavlje 3: Kako se upravlja IPO-om?

Tvrtka koja planira IPO će se najčešće početi pripremati mjesecima prije - ponekad i godinama. To je zato jer mora osigurati da su njezini računi, upravljanje i interni postupci sukladni s pravilima na burzi dionica na kojoj će kotirati.

Uz savjetovanje burzovnog mešetara, tvrtke za vrijednosnice ili investicijske banke specijalizirane i ovlaštene za provedbu flotacija, tvrtka i njezini savjetnici prvo pripremaju prodajni dokument ili „prospekt“. U njemu će biti navedene sve pojedinosti tvrtke i to je IPO prodajni dokument.

Tvrtka zatim objavljuje svoju namjeru da se ponudi na burzi u novinama ili na Internetu, odnosno putem svojih savjetnika. Obično će dionice biti ponuđene institucijama poput mirovinskih fondova, osiguravajućih kompanija i investicijskih fondova.

Oni i ulagačke banke mogu i osigurati dionice – što znači da ih pristaju kupiti natrag ako se ne uspiju prodati kroz IPO. Njihovi će savjetnici nastojati pogoditi cijenu po kojoj će se dionice sigurno prodati, tako da ih osiguravatelji ne moraju otkupljivati. No oni katkad pogriješe.

Poglavlje 4: Što će se dogoditi sljedeće?

Nakon toga život više nije isti. Nakon IPO, tvrtka stavlja svoje dionice na odabranu burzu. To znači da mora prihvatiti veću pozornost javnosti i zanimanja medija – bilo dobro ili loše!

Ako je uspješno, vrijednost dionica će rasti - a svi će dioničari ostvariti porast kapitala. To često uključuje upravu i osnivače tvrtke – ponekad i zaposlenike, ako su i oni kupili ili su im dane dionice u vrijeme IPO-a.

Ne ide uvijek sve dobro. Ponekad cijena padne. A ponekad, osobito kod malih tvrtki, ulagači ne pokazuju velik interes za kupnju ili prodaju dionica - pa se za njih onda kaže da su „nelikvidne“. To je rizik koji svaka tvrtka koja ide u javnost mora preuzeti.

Usput rečeno, u slučaju da mislite da samo male tvrtke rade IPO, evo par velikih brojki: 2014. je kineska tvrtka za prodaju usluga i proizvoda putem Interneta Ali Baba Group provela najveći IPO svih vremena. Prikupila je 25 milijardi $. To je premašilo čak i Facebook, koji je na tržište stupio 2012. i prikupio 16 milijardi $.